Radoholizam je prava mentalna ovisnost. Ona izraava stalnu potrebu za izvravanjem svojih dunosti, u uspehu kojih se zanemaruje porodica, prijatelji, odmor i mir. Naravno, piæe je sa aspekta biti svako ljudsko biæe. Zbog toga je radoholizam tipièna zavisnost koja se ne uklapa u neugodnost. Ali kada ih prepoznati jedni pored drugih?
Radoholizam karakterie velika potreba za kontinuiranim radom. Bolnici svaki slobodni trenutak tretiraju kao izgubljeno vrijeme. Tada dolazi do neugode i loeg raspoloenja. Èesto ostaju u direktnim kancelarijama nakon radnog vremena i pauze od bilo kojeg dana i praznika. To zanemaruje porodicu, mukarce i oni nemaju nikakvu zabavu i ne razvijaju svoje strasti i interese. Vrlo èesto imaju stalne glavobolje, muèninu, umor i èinjenice sa panjom i spavanjem.
Da bi se olakalo lijeèenje, vrijedi pronaæi primjedbe ove toèke. Obièno ovisni su tipièni perfekcionisti. Imaju jake ambicije i planiraju da sve urade savreno, veoma precizno, bez ikakvih nedostataka. Mnoge ene takoðer imaju miljenje da se radoholizam moe stvoriti s iskustvom nedostatka vrijednosti. Ovisnici su èesto bili u stanju da stvore materijalne probleme u istoriji, zbog èega sada ele da koriste svoj rad kako bi poveæali zaradu.
Radoholizam, kao i svaka psiholoka zavisnost, ima svoje negativne efekte. Paradoks je, sam po sebi, pad efikasnosti i produktivnosti. Radoholièari su preoptereæeni stalnim obavljanjem svojih dunosti, zbog èega ne shvataju stvari od prolosti, da samo gube dosta vremena, na primer, razmiljaju o stvarima i razmiljaju o svakom zadatku. Najgora nuspojava je da izgubite brigu o svom ivotu, tako da ovisnici moraju nuno iæi na dobru psihoterapiju.